|
Svi živimo stotine života, ali samo jedan je vredan sećanja. |
|

Milan Čučuković,
moj deda;
|
|

Anka Čučuković,
moja baba;
|
|

Bogdan i Natalija Pavlović, moji deka i Nana;
|
| |
|
|
|

Ljuba
i Goca, brat i snaja; |

brat
Bane sa Alenkom, izabranicom srca svoga; |

a
brat Vlada u valjevskom kafiću, |
| |
|
|
|

Pradeda Milovan, mamin deda; |

Milivoje,
moj tata,
|

i
naravno Milica, moja mama. |
| |
|
|
|

Familija na okupu,
Sv. Ignjatije, 02.01.2003.; |

Kokan i
Nada omiljeni ujak i ujna, |

ujak Voja,
uz njega sam zavoleo šah, |
| |
|
|
|

porodica
Čučuković na moru (omiljeno kampovanje), |

i konačno
JA u najdražoj pozi u Grčkoj.
|

Najbolji drug
Bane (živi s porodicom u Zemunu). |
| |
|
|
|

Izlazak iz
škole, matursko veče 1981., |

i povratak
u školu, Sv.Sava 2004., |

u međuvremenu,
prva generacija je završila školu. |
| |
|
|
|

I opet ja, |

r a t n i k, |

i borac
za demokratiju. |
| |
|
|
|

S kolegama na
odlasku jedne generacije; |

konačno odmor za telo i dušu. |

Povratak prirodi
je uvek zadovoljstvo, |
| |
|
|
|

a dobro je i za
" liniju ". |

Momačka zabava do
sitnih sati. beše pravilo. |

A onda,
jedan pogled, i . . . |
| |
|
|

konačno sa obe
noge na " ludom " kamenu ; |

ovaj kum
sigurno nije dugme ;
|

ajmo svi u
kolo,
samo veselo, ama
meraklijski |
| |
|
|